Kada je dan pun ekrana, sastanaka i stalnog dopisivanja, tijelo postupno nakuplja ukočenost. Ne pojavljuje se iznenada, ali nas svako jutro podsjeća na sebe u obliku težine u ramenima, ukočenih leđa ili osjećaja "kamena" u listovima. Lagane tjelesne aktivnosti način su rješavanja ovog problema prije nego što se pretvori u ozbiljno naprezanje. Njihova snaga nije u intenzitetu, već u redovitosti i svjesnosti. Pokušajmo razmotriti kako svakodnevno nježno motoričko "podešavanje" pomaže u održavanju ravnomjernog tempa, ne izlasku iz rasporeda i održavanju udobnosti.
Lagani pokreti aktiviraju protok krvi, ali ne iscrpljuju energiju, kao što to čine intenzivni treninzi. Ostavljaju rezervu snage za druge stvari, a istovremeno pokreću prirodno "samočišćenje" mišića. Kada glatko savijamo ruke, polako rotiramo tijelo ili lagano hodamo na mjestu, u tijelu se pojavljuje osjećaj prostora. Zglobovi dobivaju priliku raditi u vlastitom rasponu, a ne na krajnjim točkama, što je posebno važno kada je zadatak održavati ritam, a ne natjecati se sa samim sobom.
Nakon buđenja, nemojte žuriti skakati iz kreveta. Pet kratkih radnji postavit će iznenađujuće ravnomjeran tempo:
Sve to traje manje od minute, ali dan je već počeo ne skokom, već pažljivim podešavanjem.
Čak ni najkorisnije jutro neće vas spasiti ako nastavite sjediti bez pomicanja ramena. Jednom na sat trebali biste pronaći 90 sekundi za jednostavan "kvadrat" radnji:
Kao rezultat toga, mišići primaju sićušan, ali stalan signal za kretanje; glava se oslobađa malih "zastoja"; postoji osjećaj da je tijelo partner, a ne teret.
Na kraju dana, lagano kretanje djeluje kao most: između aktivnosti i odmora. Isprobajte kratki slijed:
Nakon takve večeri, tijelo ne "visi" u dnevnoj napetosti, već prirodno prelazi u noćni mir.
Meke radnje nisu samo o mišićima. One su poput unutarnjeg metronoma koji postavlja tempo mislima. Kada su pokreti spori, um se prilagođava istoj fluidnosti. Postoji udaljenost između događaja i reakcije, a time i mogućnost izbora. U dnevnim rutinama to znači manje impulzivnosti i više fokusa.
Nakon mjesec dana, takva sitnica pretvara se u unutarnji sustav u kojem tijelo i um surađuju, a ne natječu se.
Meke fizičke radnje su „tihi sigurnosni sustav“ dnevnog ritma. Ne oduzimaju puno vremena, ne zahtijevaju nikakvu opremu, ali imaju opipljiv učinak: lakoću u zglobovima, jasnoću u glavi i osjećaj da se dan kreće s vama, a ne protiv vas. Dodavanjem ovih nekoliko minuta pažnje sebi, ulažete u udobnost koja se stostruko vraća u obliku stabilnosti i urednog tempa dnevnih aktivnosti.
Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *
Komentari (2)
Branislav Antić
Ovo mjesto se čini kao tiha pauza u mojoj užurbanoj rutini skrolanja
Katja Tomić
Posjećujem ujutro — samo da započnem dan mirnim riječima